Osnove betoniranja

Beton je građevinski materijal sa kojim je lako raditi, jer je vrlo “poslušan” i upotrebljiv za razne domaćinske radove i za radove u bašti. Od betona se može izraditi ograda, klupa u bašti, put u bašti, terasa i sl., a može se i bojiti.

Beton je veštački građevinski materijal, sastoji se od tri glavna dela: dodatnog materijala, cementa i vode. Od prirodnih dodatnih materijala u upotrebi su rečni ili rudnički šljunak, odn. peskoviti šljunak, a ređe zdrobljeni kamen ili kamenu slična čvrsta materija.

Veštački dodatni materijali su: kotlovska šljaka, šljaka iz visokih peći, perlit i keramzit. Bitno je da dodatni materijali imaju približno iste veličine zrna što se obezbeđuje prosejavanjem.

Vezivni materijal betona je cement. Prema klasifikaciji čvrstoće (veći brojevi označavaju bolji kvalitet) upotrebljava se cement oznaka 300, 400 i 500. Za mešanje može se upotrebiti kako komunalna voda, tako i rečna i jezerska ali bez hemikalija koje su štetne za cement (kalcijuma, magnezijuma, šećera, sulfata mineralnih voda) sa pH vrednošću ne manjom od 6 i ne većom od 8,5). Betonu se mogu po potrebi dodati i sredstva za sprečavanje smrzavanja, za ubrzanje vezivanja, za bojenje i sl. Sredstva za sprečavanje smrzavanja su kalcijumov hlorid i sredstvo pod nazivom Tricosal S III. To su ujedno i sredstva za ubrzanje vezivanja. Oba sredstva mogu se koristiti samo prema datim uputstvima, jer utiču na konačnu čvrstoću betona i napadaju betonsko gvožđe. Veća količina ovih sredstava može da dovede do hemijskog raspadanja betona. (Količina kalcijumovog hlorida može da bude maksimalno 3% od količine cementa kod betona bez armature, a kod armiranog betona 1,5%). Vezivanje se povećava sredstvom Tricosal Normal.

Za bojenje betona mogu se upotrebljavati oksidne ili manganske boje, koje su otporne na hemijske uticaje cementa. Nikako nije potrebno bojiti beton po celoj debljini sloja. Boji se samo spoljni, pokrivni sloj.

Količina materijala za pravljenje betona zavisi od kvaliteta betona. Za beton koji služi kao osnova ili kao punilac odgovara kvalitet B 70. Za 1 m3 betona potrebno je 1,1-1,3 m3 dodatnog materijala, 150 kg cementa 400 i oko 130 litara vode. Kvalitet betona za armirano-betonske konstrukcije treba da je najmanje B 140. Za ovaj kvalitet betona takođe je potrebno 1,1-1,3 m3 šljunka, 210 kg cementa i 120 litara vode.

Pre mešanja betona, dodatni materijal treba prosejati tako da se u jednu šaržu doda samo materijal istih veličina zrna. Ovom materijalu, još u suvom stanju, treba dodati prosejani cement bez grudvi, a pre dolivanja vode treba mešavinu najmanje tri puta promešati lopatom (najbolje je, mešati je, na nekoj čeličnoj ploči ili daskama). U toku ponovljena dva prebacivanja mešavine šljunka i cementa lopatom treba sa male visine dodati potrebnu količinu vode pomoću kante sa prskalicom (da ne bi voda isprala cement). Po završenom mešanju vlažnost betona treba da je identična sa vlažnošću zemlje. (Prividno suv beton se još i sam od sebe kvasi!).

Olabavljeni i pokvašeni teren kao i nečistoće sa mesta gde želimo da upotrebimo beton treba odstraniti, a površine koje će doći u dodir sa betonom treba nakvasiti. Beton se ne sme spuštati sa visine ili bacati. Ako se stavlja u šablon, treba ga dobro nabiti. Za kućne poslove najbolja je ručna metoda nabijanja. Nabijač za beton može se izraditi od šipke kvadratnog ili kružnog preseka, težine 10-17 kg, sa drškom dužine 1,2 m. Nabijanje treba da je kontinualno i treba paziti da ne ostanu delovi koji nisu nabijeni. Deblje strukture betona treba nabijati na približno svakih 20 cm. Betoni koji su plastičniji, naročito za armirano–betonske konstrukcije, mogu se nabijati i na taj način što se gvozdena zašiljena šipka prečnika 20–30 mm ubada u beton sve dotle dok se na površini ne stvori židak sloj nalik na žbuku.

Ugrađeni beton treba najmanje dva dana da bude stalno vlažan i zbog toga ga povremeno treba polivati vodom ili pokriti vlažnim pokrivačem. Beton treba zaštititi od vremenskih nepogoda, potresa, jakog sunca, vetra i raznih hemijskih uticaja. Svi ovi uticaji su štetni za proces vezivanja betona, a s tim u vezi, i za čvrstoću betona.

Preuzeto sa sajta: savokusic.com