Izrada betona u boji

Prilikom izrade betona u boji dodaju se betonu odgovarajući pigmenti i materijali za farbanje.

Od čega – koliko?

Dodatkom boja, u svakom slučaju, smanjuje se čvrstoća betona i zbog toga treba biti oprezan i samo umereno dodavati boju. Dodata boja nikako ne sme da pređe 10% težinskog dela cementa. Često dobijeni ton zavisi od količine dodate boje (npr. dodatkom 6% gvozdeno-oksid-žute dobija se jaka žuta, a dodatkom količine od 2% dobija se krem boja). Mešanjem više tonova mogu se dobltl i nove varijante. Tako npr. dodatkom 4% gvozdeno-oksid·crvene i 4% gvozdeno-oksid-žute doblje se jaka crvena, cigla boja. Mešanjem tonova gvozdeno–oksid-žute i hromove–oksid–zelene dobiće se vrlo lepa nljansa zelene boje. Ako se umesto hromove–oksid–zelene boje meša ultramarin, beton će biti tirkizno plav. Dodatkom male količine crne, svi tonovi se u izvesnoj meri stišavaju. Boja, koju dodajemo betonu treba da ima dobru pokrivnu moć i moć bojenja (da se dodatkom male količine boje dobije ravnomeran ton). Najbolji su organski i neki sintetički pigmenti. Nekoliko količinskih podataka: za jednu vreću cementa potrebno je 1,5-4,5 kg boje. Dodatkom 1 kg boje cementu za pokrivni sloj debljine 1 crn (npr. za pločnik) dobije se beton u boji za pokrivanje oko 1m2 površine.

Najčešće upotrebljavane boje

Boksitno crvena je samlevina koja sadrži oko 20% gvozdenog oksida. Otpornost prema vremenu, svetlosti i temperaturi ove boje je istovetna sa otpornošću gvozdenog minijuma, ali ima manju moć bojenja. Kobaltno plava je veštačka neorganska boja koja sadrži kobaltov i aluminijumov oksid. Svetlija nijansa ove boje je celinova plava koja sadrži kalajni oksid. Zbog male pokrivne moći i efekta bojenja treba je dodavati u većim količinama betonu što može da prouzrokuje pukotine. Može se umešati u boje koje su otporne na atmosferske uticaje, na svetlost i na temperaturu i koje se vezuju sa cementom.

Zeleni hromov oksid је veštačka neorganska boja. Otporna je na svetlost, na atmosferske uticaje, na temperaturu, na kiseline i baze. Upotrebljiva je sa cementnim vezivnim sredstvom i može se mešati sa svim pigmentima. Ima odličnu moć pokrivanja i bojenja.

Manganova mrka je veštačka neorganska boja koja sadrži 20% manganovog oksida. Otporna je na svetlost i na atmosferske uticaje i može se upotrebljavati sa svim vezivnim sredstvima, ali mešanjem sa pigmentima koji sadrže sumpor dobiće se crni ton.

Manganova crna je samlevma prirodne neorganske materije (zemljana boja) sa sadržajem gvozdenog i manganovog oksida. Otporna je na kreč i na cement, na slabe kiseline, na svetlost i na atmosferske uticaje. Ima odličnu pokrivnu moć, a dobro podnosi i temperaturne uticaje.

Oker žuta je prirodna neorganska boja. Ton ove boje menja se od svetlo žute pa sve do mrke i izrađuje se u mnogo nljansi. Sadrži hidrat gvozdenog oksida (Fe203 – Н2О) i mangan. Gvozdeni oksid daje mu crveni, a mangan mrki ton. Otporna je na svetlost i na atmosferske uticaje, slabo je otporna na kiseline i na temperaturu.

Smaragdno zelena (Guignet –– zelena) je hidrat hromovog oksida. Nešto je ognjevitijeg tona od hromovog oksida i veća joj je otpornost na temperaturu. Španska crvena je prirodna neorganska boja koja se dobija raspadanjem hematita (crvena gvozdena ruda). Sadrži 80-90% gvozdenog oksida. Ima odličnu moć pokrivanja i bojenja, otporna je na svetlost, na atmosferske uticaje, na temperaturu i može se mešati sa svim vezivnim sredstvima.
Ultramarin plava je veštačka neorganska boja koja sadrži silikat natrijuma i aluminijuma sa sadržajem sumpora. Otporna je na svetlost, na temperaturu ali nije otporna na atmosferske uticaje, jer je dimni gasovi vazduha napadaju. Ne može se mešati sa pigmentima koji sadrže olovo, bakar, kobalt i gvožđe. Može se mešati sa materijalima koji se vezuju sa vodenim staklom, krečom ili cementom. Na površinama ponekad prouzrokuje mrlje. Za bojenje cementnog maltera može se koristiti samo čist ultramarin. Ultramarin zelena. Ultramarin plava u prvoj fazi procesa proizvodnje ima zeleni ton i u ovom obliku takođe se prodaje. Svojstva ultramarin zelene su približno ista kao i plave ali joj je moć bojenja i otpornost na svetlost manja.
Umbra (somotno mrka) je prirodna neorganska boja sa sadržajem gvozdenog i manganovog oksida. Jedina je mrka zemljana boja. Otporna je na atmosferske uticaje, na svetlost i ima srednju otpornost na temperaturu. Može se mešati sa svim vezivnim materijalima i pigmentima. Gvozdeni minijum (crveni gvozdeni oksid, gvozdeni pirit) je prirodna neorganska boja koja sadrži 75% gvozdenog oksida (Fe203). Zemljana je boja ali se može dobiti i prženjem gvozdene rude i gline. Otporna je na atmosferske uticaje, na svetlost, na temperaturu i na slabe kiseline. Često se upotrebljava i ima odličnu pokrivnu moć. Crni gvozdeni oksid je veštačka neorganska materija sa sadržajem fero – (feri-oksida) (Fe304). Upotrebljiva je za boje sa cementnim vezivnim sredstvima, otporna je na atmosferske uticaje, na svetlost, na temperaturu i na uticaje slabih kiselina. Ima plavkasto crnu boju i dobru moć pokrivanja. Žuti gvozdeni oksid (marsova žuta, oksidni oker i sl.) je veštačka proizvodnja oker zemljanih boja. Svojstva su im identična.
Prilikom spravljanja betona vrlo je važno da se boja što bolje izmeša i u slučaju ako se nanosi samo u zadnjem sloju, da se odmah nanosi na osnovni sloj i da se nabije. Važno je takođe da se oplata namaže parafinskim uljem da bi se lakše vadila. Za izradu pločica za pločnik odličan šablon se može napraviti pomoću nekoliko aluminijumskih traka, savijenih, u obliku slova L, širine 10 cm, debljine 1-2 mm i određene dužine koje se u željenom obliku mogu pričvrstiti ekserima na neku osnovnu ploču od daske. Treba obratiti pažnju na to da je ton boje posle sušenja mnogo svetliji, te je preporučljivo prvo napraviti neki uzorak tona.
Preuzeto sa sajta: savokusic.com